Magic secrets

Prohladan jutarnji zrak šibao mi je obraze. Nešto me grickalo u utrobi. Strašno sam strepila zbog predstojećeg događaja. Koračala sam sporim korakom pritom razmišljajući što ću reći. Dogovorili smo se da ćemo se naći kod Crnog jezera, našeg vjernog sastajališta. I ugledala sam ga. Sjedio je ispod jednog obližnjeg hrasta tupim pogledom prateći sitna mreškanja vode. Jutrom je vladala ugodna tišina. Čula sam mu otkucaje srca. Plaho zakoračivši naprijed, sjela sam do njega i krajičkom oka mu pokušala proniknuti izraz lica. Izgledao je žalosno i zabrinuto. Nije me počastio niti jednim pogledom, već je nastavio gledati u jezero očima boje neba. Pustila sam ga da još na minutu razmišlja i onda plašljivo prozborila.
«Zirk?»
Čuo se samo tihi šapat.
«Mmmh?»
«Došla sam razgovarati s tobom.»
«O Andrewu predpostavljam.»
Blago sam porumenjela.
«Da.»
«Pretvorio sam se u uho.»
Bio je nevjerojatno smiren za razliku od mene koja sam se cijela tresla od uzbuđenja.
«Pa, ovaj, kako da ti to objasnim? Ja sam sretna što sam upoznala osobu poput tebe. Lijepu, šarmantnu, dobru, osobu koja je spremna mene voljeti. A ja sam se na neki način s tobom poigrala. Osjećam se grozno i tako prljavo. Oprosti mi Zirk, ali ja jednostavno volim Andrewa. Ne znam zašto sam to potiskivala u sebi i zašto si ti morao biti upleten u sve to, ali ja sam se zaljubila u tebe i vjerovala sam sama sebi da te volim. Ali to jednostavno nije to. I mislim da je ovako bolje, nego da nastavim zavaravati sebe i tebe.»
Oboje smo šutjeli nekoliko dugih trenutaka. Njegove smirene i nježne riječi su me ohrabrile i iznenadile.
«Vjerujem ti. I opraštam. Znaš Carmilla, niti jedna osoba mi neće biti poput tebe. Ti si jednostavno posebna. Drago mi je što sam upoznao osobu koju sam bar nakratko volio, koju sam mogao zagrliti i poljubiti. Znaj da ću uvijek biti tu ako me zatrebaš, bit ću tvoj najvjerniji prijatelj i nikada te neću ostaviti, voljela ti mene, ili ne.»
«Hvala ti od srca. To mi mnogo znači, znaš. I ja tebe ne mogu ostaviti. Bit ću ti više od najbolje prijateljice. Bit ću tvoja utjeha i potpora u crnim danima. Vječno ću ti biti zahvalna na razmijevanju koje si mi pružio Zirk.»
«Volim te Cam (jedino me on tako zvao), znaj to kad budeš u naručju drugog.»
«Kvragu i moje srce, previše mi te žao.» usprotivila sam se.
«Ne. To je sad riješeno. Ja se nikada na tebe neću ljutiti. Voljet ću te, da, ali život je takav. Ljubav je takva. Meni je jedino važno da si ti sretna, onda sam i ja sretan.»
Nisam više ništa mogla reći. Njegove riječi bile su tako iskrene. Osjećala sam se pokvareno, ali ne mogu, jednostavno bih zavaravala i sebe i njega. Ne bih mu pružala pravu ljubav. Boljelo me vidjeti ga takvog, osjećajući da pati. Pustila sam krupnu, čistu suzu niz bijeli obraz. Zatim još jednu. I još jednu. I pregršt njih. Zagrlili smo se čvrsto. Nisam ga htjela pustiti.
«Oprosti mi...» šapnula sam mu na uho.
«Ššššš.»
Pustio je da uživamo u trenutku, zagrljeni, zadubljeni u sjećanja. Njegove hladne ruke davale su mi nadu i sigurnost. Miris mu je bio opuštajuć. Nakon nekoliko dugih minuta, možda čak i sati, razdvojili smo se.
«Neću si nikada oprostiti ako te ne poljubim posljednji put.» jecnula sam.
Nije trebao ništa reći. Okrenuo je glavu prema meni a ja sam mu primila obraze, onako kako je volio da mu činim, i prislonila svoje usne na njegove točno onako kao što je on učinio kada me prvi put poljubio. Bio je to naš najromantičniji poljubac ispunjen mojim i njegovim tihim suzama što su nam klizile niz mramorne obraze...

Sretno sam dočekala povratak u Hogwarts ali jednako toliko sam bila i ozlojeđena time što Zirk i ja nećemo imati više vremena jedno za drugo. Sve se tako brzo odvijalo, ispitivanja, propitkivanja, Lunina perverzna zaključivanja pa čak i iz moje rečenice da smo ujutro jeli muffine. Najbolje je bilo kad me Irma pitala kakva mu je soba, a Čupava je umjesto mene odgovorila.
«Pa vjerujem da je lijepa, posebice krevet. Ljudi moji, Cami i Zirk su vampiri. Oboje ne mogu spavati. Što mislite što će drugo raditi u krevetu?»
Sunčane zrake hrabro su se tiskale iza gustih sniježnih oblaka i polako topile pahuljice na rukama. Sljedećeg tjedna se održavao bal. Svi su se pomno spremali. Prišla mi je Dante.
«Ej Cami! Što misliš o mojoj haljini?»
Haljina joj je bila prekrasna, tamnoplava posuta kristalićima, sa bretelicama.
Sasula sam joj pregršt svojih komplimenata koje sam zaista i mislila.
«Kakva je tvoja? Sigurno je prelijepa. Moraš si naglasiti tu mramornu put.» reče ona zamišljeno.
«Ma ne znam hoću li ići.» pomalo sam se sramila pravog razloga.
«Zašto? Daj molim te, pa svi te gotovo znaju. Moraš se pojaviti isto kao i Lena i Michael.»
«Um, ovaj, pa zapravo Dante, znaš ja... nemam haljinu.» pognula sam glavu.
Svima su bake ili mame slale haljine, a ja nisam imala od koga dobiti.
«Nemaš? Ma jooj, to se lako da srediti. Moja poznanica ti šiva svečana odijela za slavne čarobnjake! Poslat ću joj hitnu narudžbu.» namignula mi je.
«Um, hvala ti Dante, to mi puno znači.»
Kada je Lena izašla iz spavaonice u svojoj haljini, samopouzdanje mi je došlo na vrlo nisku razinu.
«Ajme, predivna si!» gledala sam u nju širokih očiju. Stajala sam u trenirci i podrapanoj sivoj majci pred njom osjećajući se kao klošar.
«Evo i tvoje Carmilla!!! Mislim da je ovo jedna od najboljih koje je sašila!» trčala je Dante u društvu Irme, Agathe, Keire i Lune.
Kada mi ju je pokazala skoro sam pala u nesvijest.
«To je za mene?»
«Aha.»
Gledala sam u dugu bordo crvenu haljinu do poda, bez bretelica, učvršćenu crnim svjetlucavim pojasom sa zmijskom kopčom i posipanu sitnim crnim šljokicama. Bila je predivna. Obukla sam ju s posebnom pažnjom, razmišljajući što će Zirk reći. Složile su mi punđu i posipale mi crvenkaste kristaliće po kosi. Brzo su me ušminakale i zatim požurile dolje gdje su nas čekale Lana, Isabell, Leda, Dora, Maggie, Norah i jedna cura u dugoj crnoj haljini koju sam prepoznala kao Lenore.
«Dogovor s partnerima je pred ulazom u Veliku dvoranu!» reče Dora.
Krenule smo, jedna po jedna, a ja, nespretna kao i uvijek, popikavala sam se na svoje visoke potpetice pa sam zadnja zaostala. Sve su elegatno sišle niz stepenice a samo sam ja morala ponovno zakopčati remenčić na cipeli koji mi se putem odkopčao.
Leni su se svi divili i to s dobrim razlogom. Čuli su se povici i oduševljeni uzvici.
Ušeprtljala sam se sama sa svojim hodom ali sam se uspjela dovući do četvrte stepenice donekle eleganto a zatim ugledavši publiku i Zirka koji me čekao skamenjen i nasmiješen božanskog izgleda, popiknula sam se na svoju nogu i pala mu u naručje. Tješila sam se mišlju kako bih se puno gore osramotila da sam pala na tepih. Zirk me šutke, ali se jedva suzdržavao da se prasne u smijeh, spustio na pod.
«Sve u svemu, izgledaš prelijepo.»
Pocrvenjela sam i udjelila mu sitni poljubac. U dvorani su nas spremno dočekali. Očekivali su da će vampirski par biti najelegantniji, što smo izgledom postigli ali moja je nespretnost upropastila tu želju. Keira mi se smiješila u svojoj blijedoružičastoj haljini u kojoj je izgledala mlađe ali i jako lijepo.
«Jako si lijepa Carmilla.» dodala je. Uzvratila sam joj osmijehom i komplimentom.
Pred kraj bala, koji sam većinom provela pokušavajući svima dati do znanja da znam plesati pritom puštajući da me Zirk vodi i pritom doživjela teški neuspjeh, Zirk je otišao po piće. Pogledom sam pratila preostale parove. Lana i Lucas su si jako lijepo pasali, zagrljeni su plesali na drugom kraju podija, Dante i Daniel kao meni osobno najslađi par večeri i Lenore sa Potterom izgledajući posebno elegantno. Ostali su svi nekamo otišli, pa tako i Lena i Michael koji su brzo nekamo zajedno šmugnuli. Prišao mi je Andrew. Pri pogledu na njega osjetila sam leptiriće. Ne zato što sam popila malo previše punča, već zato što je bio tako lijep i tako dobar prema meni. Prišao mi je, i pružio ruku.
«Prekrasna si.» rekao je mekim tonom.
«I ti.» odgovorila sam brzopleto i iskreno i zatim stavila ruku na usta.
Gledao me u nevjerici, kao da se premišlja, a zatim me zagrlio. Niti sama ne znam u kojem trenutku svega toga se pojavio Zirk, ali samo znam da sam poljubila Andrewa i zatim se srušila.

***

Bila sam u nesvijesti, a oči sam otvorila u spavaonici kad me neka topla zraka sunca poškakljala po nosu. Ležela sam u svom krevetu, iako tu nisam nikad spavala, a kraj mene je sjedila Norah.
«Jesi li dobro?» upitala me.
«Što se dogodilo?» kad sam se pokušala prisjetiti prošle večeri, mozak mi se pobunio. Boljela me glava i osjećala sam mučninu.
«Pa znam samo da si se srušila, valjda si previše popila i da su te Zirk i Andrew odnijeli u krevet.»
Pokušala sam zamisliti tu situaciju.
«Andrew...» prošaptala sam. «Gdje je Zirk?»
«Vjerojatno se otišao naspavati.»
«Lena i Michael?»
«Njih nismo vidli otkad su se jučer iskrali.» zločesto se osmijehnula.
«Uuu.» slabašno sam prozborila.
«Mda, jesi li sigurno dobro?» na licu sam joj registrirala zabrinutost.
«Ma malo me glava boli, ali sve je u redu.» Osjećala sam veliku potrebu da vidim Andrewa.
Kasnije tog jutra, kad sam se malo osvježila, krenula sam u ozbiljan razgovor sa Zirkom.
Shvatila sam nešto novo, nešto što je cijelo vrijeme u meni ležalo duboko zakopano, a jučer je došlo na vidjelo. Volim Andrewa.

Sljedeće dane dogodile su nam se razne nove promjene. Zirk, Čupava i ja morali smo se prilagoditi nekim pravilima i dodatnim satovima o vampirizmu, suzdržanju i hranjenju koje nam je držao profesor Snape. Vijest da smo mi vampiri toliko se brzo proširila školom da smo jednostavno bili izbjegavani na najgori mogući način. Nekima se to svidjelo, a neki su roditelji čak tražili zabranu približavanja njihovoj djeci. Samo je naše društvo ostalo koliko toliko na okupu. Dumbledore nas nije htio izbaciti iz škole jer je znao da nikome ne želimo zlo i zaista to nismo htjeli niti pokazivali ikakve simptome osim blještajuće svijetlosti na suncu. Umirivao je razljućene roditelje na najbolji mogući način, a mi smo se suzdržavali, ali priznajem, to nije nimalo lako kao što se čini. To je kao da vam drže posebice sočan komad kruha (dobro malo više komada kruha) pred nosom, a vi ga smijete, ništa drugo, nego gledati. Ali meni je to zasad najbolje išlo jer sam se duboko pokajala zbog onog svog čina i postupka prema Zirku, tako da nisam htjela opet proživjeti tu bol. Iako ste gotovo bez svijesti kada ste žedni, a to je teško. Zato nas Snape uči kako da se suzdržimo u najvećoj mogućoj mjeri i počnemo živjeti normalno. Hranili smo se svaka tri dana i to bi nam Dumbledore posebno pripravio neke životinje na samrti, ili štetočine koje bismo zatim «pili». Lena i Michael su preko Božićnih praznika otputovali u London zajedno s Irmom koja je ujedno i Lenina sestrična. Ja sam obično odlazila zajedno sa Charlotte kod Aleyne i, vjerujte mi, nakon onog događaja više nisam imala volje ići ikamo gdje je ona. Ove godine me nije ni pozvala, no Charlotte se usprotivila i rekla joj kako neće ići ni ona ako ne idem ni ja, jer tada ja nemam kamo. Ja sam uzvratila zahvalnim smiješkom i odgovorila kako me Zirk već pozvao u Francusku, točnije, u Pariz, gdje žive njegovi roditelji, otac i majka koji tamo rade i oboje su čarobnjačkog podrijetla.
Tog zimskog jutra, pred Badnjak, u spavaonici sam pakirala kofere. Dogovorili smo se da ćemo se naći u predvorju oko devet ujutro. Ustala sam rano kako bih se otuširala, oprala kosu, raščešljala je, najurednije moguće pokušala složiti odjeću i pošla u predvorje držeći Brunu u ruci.
«Keira je otputovala u Rumunjsku, blago njoj!» razmišljala sam znajući kako će se tamo sigurno baviti zmajevima. Sjetila sam se Linca. Od onog dana kad smo Zirk i ja prohodali, udaljio se od našeg društva. Jedno su vrijeme kružile glasine kako je bio zaljubljen u mene i da se čak potukao sa Zirkom. Ja u to nisam htjela vjerovati, ali niti ova tučnjava nije bila istinita.
Zirk me dočekao sa smiješkom i dva lijepa tamnoplava kofera u ruci. Krenuli smo prema izlazu i cijelim putem do Hogsmeadea pričali, pa čak i na peronu čekajući vlak za London. Tamo ćemo na avion i u Francusku. Nikada nisam mislila da bismo on i ja mogli imati toliko toga zajedničkog. Rekao mi je kako obožava vodu i sve vrste kristala (ja sam uvijek nekako bila zaljubljenik u to) a vrhunac je bio kada mi je «usput» priopćio da i on obožava pijesak i pustinje. Zar ljubav može biti tako prokleto dobra? Počela sam se bojati. Strahovala sam jer sve što je tako naizgled dobro, ne traje vječno. A on i ja smo jedino to imali. Neće mi valjda i njega netko uzeti? No moje fobije su se malo smanjile kada me je snažno zagrlio pred jednom posebice zgodnom Ravenclawkom koju nije ni pogledao. Valjda i mene netko može tako voljeti.

* * *

Šetali smo terasom. Bila je popločena mramorom, sa malim udobnim bazenom i puteljkom koji je vodio na livadu otvarajući ulaz u šumu kestena. Sviđala mi se ta Francuska, tako je puna ljubavi, pogotovo Pariz. Njegovi roditelji nas nisu nimalo nadzirali i gnjavili, naprotiv bili su nasmješeni i prijazni. Majka mi se svidjela jer je običavala raditi posebno slasne muffine. A tek kroasane! Uživala sam u snježnom Božiću. Prvi put sam ga provela onako kako sam oduvijek sanjala. Na Badnju večer, Zirk me odveo u šumu gdje on ima svoje tajno mjesto za razmišljanje. Bila je to vrlo mala čistina okružena panjevima, kestenima i jednom bijelom klupicom u sredini. Snjeg je debelo prekrivao svaku granu. On je to očito uredio jer su na obližnjim borovima uskoro zasjale svijetloplave lampice. Izgledalo je kao u bajci. Bila sam opčarana, sigurna da sanjam. Takve sam snove sanjala prije testova ili ispita-služili su mi za dobro opuštanje. Ali kad sam se bolno uštipnula za nadlakticu, shvatila sam da je ovo ipak java. Sjela sam na klupicu drhteći-imala sam pretanku jaknu. Zirku nije dugo trebalo da uzme debelu vunenu deku i zaogrne me baš kao pravi dečko. Pijuckajući vruću čokoladu iz tirkizne šalice koju je ponio sa sobom, uživala sam u toplini koja me polako obuzimala.
«Znači sviđa ti se?» reče Zirk kao da ga to strašno zanima iako je bilo jasno vidljivo da sam očarana.
«Pa kako i ne bi!? Ali, znaš, meni ti ovo sve ne treba.»
Pogledao me žalosno kao da sam ga uvrijedila. Nije primjetio da se smijuljim.
«Ah, pa, oprosti, ja sam mislio...»
Prasnula sam u smijeh. Gledao me u čudu.
«Ne ne treba mi ako si ti tu sa mnom. Meni je i to dovoljno. Hvala ti što si se potrudio, znaš ovo mi je najbolji Božić dosad. Čak i u snovima.»
Njegovo naglo smrknuto lice naglo se ozarilo.
«A ja sam već mislio...»
Nabacila sma osmijeh od uha do uha i zagledala se u jednu borovu granu s koje se upravo stepao snijeg.
«Moram ti nešto pokazati!» reče najednom Zirk. «To ti je moj božićni poklon.»
Zanimalo me zašto me mora odvesti još dublje u šumu jer mi je rukom signalizirao da se ustanem. Hodali smo još nekoliko minuta a zatim me zaustavio i rekao da budem tiho. Tada se zavukao među dva veća grma i nešto očito vadio. Gledala sam ga u čudu. Što će mi samo dati? Naime ja sam njemu poklonila novi čarobni štapić od trešnjinog drva koji je jako želio i jednu lijepu sivu šumsku ušaru Garyja.
Nešto je izvadio, ali nisam vidjela što.
«Pripremi se. Nisam ti stigao dati rođendanski poklon zbog sv. Munga, a ovo je ujedno i za Božić!»
Okrenuo se držeći malog norveškog kukudrila-zmaja! Imao je malu žutu mašnu oko vrata. Bila sam tako sretna, opčinjena tom gestom da sam se bacila u snijeg i samo gledala, gledala u to predivno biće koje sam tako dugo i snažno željela.
«Zove se Ziggy! Želiš ga?»
Nisam imala moć govora u tom trenutku, pa sam samo potpuno bespotrebno i labavo kimnula glavom pružajući ruke da ga primim. Nisam željela pokvariti trenutak; dva, meni, najdraža bića zajednoi sa mnom tu stoje. «Samo neka potraje što dulje.» mislila sam si držeći to nježno bodljikavo tjelešce mog, samo mog, Ziggyja.

~To be continued~